Goran Marković

POSTOJE LI JOŠ DEČJE DRUŽINE

Kada sam ja bio mali, a to nije bilo baš pre nove ere, igrali smo se raznih dečijih igara pre škole, posle škole, na školskim odmorima, a i ponekad, khm… na časovima. Omiljene igre su nam bile: žmurke, zaleđeni čika, šuga, trula kobila, školica… Klikere, praćke, badminton, lastiš, frizbi, obručeve, lopte svih boja i dimenzija i druge rekvizite, da i ne pominjem…
U to vreme, čitale su se i knjige. Da, da, čitale su se često, a mašta sa njihovih stranica se u dečijem svetu pretvarala u stvarnost. Dovoljno bi bilo da u okviru školske lektire pročitamo Družinu Pere Kvržice i posle toga bismo se u odeljenju ili komšiluku mesecima igrali nekih naših družina. Sećam se naziva domaćih družina, inspirisanih knjigama koje smo čitali: Družina Zokija Stoke, Družina Milice Kikice, Dečaci Železničke kolonije, Tajno društvo WC itd. Imali smo i svoje tajne šifre i skrovišta. Ah, kako nas je jedanput jurio čuvar obližnje mlekare kada smo uzeli ceo obruč folije kojom se prave poklopci za kiselo mleko. Izvukao nam je uši, a mi smo samo hteli da uzmemo koji metar te folije, bez pitanja doduše, da napravimo tajno skrovište. Svaki član družine je imao neki svoj zadatak (špijuniranje protivničke družine, skladištenje praćki, nabavka hrane, medicinska nega povređenih članova družine i dr.), a vođe družina su tada imali poseban status. Tu titulu dobijali su dečaci koji su bili najjači, ili devojčice koje su imale najduži jezik (u prevodu – svađalice). U našoj družini uvek smo birali neku Milicu. Ali ona se razlikovala od svih vođa družina, jer je ispunjavala oba uslova. Imala je i najduži jezik, a mogla je i svakog od nas da izmlati.
Bilo je to sjajno vreme dečijih družina. Naravno, bilo je i nestašluka i čvoruga i oguljenih kolena, ali, kako smo se sjajno zabavljali i koliko puta smo pomagali jedni drugima u tim najlepšim igrama našeg detinjstva.
Danas, kada pogledam decu u školskom dvorištu, u parku, ili ispred zgrade, zapitam se da li i oni svoj najlepši period života ispunjavaju kao mi nekada. Kao učitelj koji godinama radi u nastavi dobro znam kako deca „dišu”. Ne dopada mi se kada vidim da na odmoru đaci usamljeni stoje ispred školskog ulaza i čekaju da zvoni za početak časa, ili kada ispred zgrade sede na klupama i pričaju o reality programima, umesto da se igraju. Zabrinem se kada mi đak na temu pisanog sastava Radost podeljena sa drugom napiše da je nedavno dobio najnoviji model laptopa i kada mu se smučilo da se igra, dozvolio je drugu da ga malo „isproba”. Gde je u takvom dečijem svetu igra? Gde je mašta? Gde je radost? Gde su nestale družine i prava drugarstva?
Upravo iz tih razloga želeo sam da se prisetim najlepših knjiga o đačkim družinama i da ih Pčelica ponovo oživi u svom izdavačkom programu. Pronašao sam u školskoj biblioteci nekoliko retkih, pohabanih primeraka knjiga koje smo najviše čitali kao deca i oformili smo novu ediciju simboličnog naziva SLAVNE DEČJE DRUŽINE.
Pred novom generacijom čitalaca objavljena je edicija knjiga koje su čitali njihovi roditelji, bake i deke. SLAVNE DEČIJE DRUŽINE u izboru Pčelice su: DEČACI PAVLOVE ULICE, DRUŽINA PERE KVRŽICE, DRUŽINA SINJI GALEB, TAJNO DRUŠTVO PGC, HAJDUCI I ORLOVI RANO LETE.
Sada nam ostaje da saznamo da li će novi čitaoci, kao i mi nekada, zavoleti legendarne junake ovih knjiga i uživati u njihovim avanturama. Javite nam ukoliko se setite još nekih knjiga sa temom o dečijim družinama. Rado ćemo ih ponovo objaviti. I javite nam ukoliko primetite da se ovi novi klinci igraju nekih svojih družina na ulici, u školi, parku, bilo gde…